- klorom
Türkcə-Azərbaycanca İzahlı Tibb lüğəti. - Türkcə-Azərbaycanca izahlı tibb lüğəti; - Bakı: Şirvannəşr. A. Məmmədoğlu . 2009.
Türkcə-Azərbaycanca İzahlı Tibb lüğəti. - Türkcə-Azərbaycanca izahlı tibb lüğəti; - Bakı: Şirvannəşr. A. Məmmədoğlu . 2009.
kloro- — DEFINICIJA kao prvi dio riječi kazuje da je drugi u vezi s klorom; zelen, žut, blijed; zeleno , žuto , blijedo [klorofil] ETIMOLOGIJA grč. khlōro ; khlōrós: zelen, žut, blijed … Hrvatski jezični portal
klorirati — klorírati (što) dv. <prez. klòrīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. klòrīrān, gl. im. ānje> DEFINICIJA razg. dezinficirati klorom [klorirati vodu; klorirati bazen] ETIMOLOGIJA vidi klor … Hrvatski jezični portal
Berthollet — (izg. bertolȅ), Claude Louis, grof (1748 1822) DEFINICIJA francuski kemičar i fizičar, otkrio mogućnost bijeljenja klorom, čišćenja vode ugljenom i dr … Hrvatski jezični portal
apatit — apàtīt m <G apatíta> DEFINICIJA min. kalcijev fosfat s fluorom ili klorom, Ca5 (F,Cl) (PO4)3, koristi se za dobivanje fosfora i u proizvodnji fosfatnih umjetnih gnojiva ETIMOLOGIJA grč. apátē: prijevara, zavođenje + it … Hrvatski jezični portal
apatít — a m (ȋ) topazu podoben poldrag kamen rumene barve: nakit z apatitom ♦ min. kalcijev fosfat s fluorom in klorom; ležišča apatita … Slovar slovenskega knjižnega jezika
béljenje — 1 a s (ẹ) 1. glagolnik od beliti1: a) beljenje stanovanja b) beljenje las, platna; beljenje tkanine s klorom c) beljenje hlodov 2. redko belež: beljenje odpada s sten 2 a s (ẹ) glagolnik od beliti2: beljenje žgancev … Slovar slovenskega knjižnega jezika
klór — a m (ọ̑) kem. dušljiv, strupen plin rumeno zelene barve, element Cl: razkužiti vodo s klorom … Slovar slovenskega knjižnega jezika
kloríd — a m (ȋ) kem. spojina vodika ali kovine s klorom: cinkov, kalijev, natrijev klorid; vodikov klorid … Slovar slovenskega knjižnega jezika
klorofórm — a m (ọ) med., vet. brezbarvna hlapljiva tekočina, ki ima narkotični učinek: omamiti bolnika s kloroformom ♦ kem. metan, ki ima tri vodikove atome nadomeščene s klorom; triklormetan … Slovar slovenskega knjižnega jezika